Dijeli ono što voliš
„Izvrsno, izvrsno, mislim da je najbolje ga da podijeliš svojim bližnjima.“ (2:887)
PORIJEKLO HADISA
Ovaj hadis prenosi Imam Buharija u poglavlju „Pića“, a prenose ga i drugi autori od Ebu Talhe, radijallahu anhu.
BIOGRAFIJA PRENOSIOCA
Prenosilac ovog hadisa je Zejd b. Sehl b. El-Esed b. Haram b. Amr b. Malik b. Nedžar el-Ensari el-Medeni Ebu Talha, radijallahu anhu. Bio je jedan od prvih suradnika Allahovog Poslanika, učestvovao u brojnim bitkama sa njim i bio mu snažna potpora u svim situacijama. Po nekim historičarima Ebu Talha umro je 34. po Hidžri, a dženazu mu je klanjao Osman, radijallahu anhu. Kažu da je poginuo na moru i da je ukopan nakon sedam dana. Kada su sa njim došli do kopna njegovo tijelo je mirisalo iako su oni proveli punih sedam dana na moru. Bio je vrlo pobožan i skrušen čovjek. Postio je četrdeset godina svaki dan osim dva Bajrama.
(„Tehzibu et-Tehzib“, 3:414)
POVOD NASTANKA
El- Bejdavi kaže, kada je objavljen ajet: Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udjelite dio od onoga što vam je najdraže. Ebu Talha je došao Poslaniku i rekao mu:
„O Allahov Poslaniče, Allah kaže tako i tako, meni je najdraža Bejruha i želim je uvakufiti“, Poslanik mu je tada rekao prednji hadis.
KOMENTAR
Enes b. Malik je ispričao slijedeći događaj: „Ebu Talha je po broju palmi koje je imao bio najbogatiji ensarija u Medini. Najdraži imetak bio mu je vrt Bejruha, koji se nalazio nasuprot Alejhisselamove džamije. Poslanik, alejhisselam, ulazio je u taj vrt i pio njegovu vodu. Kada je objavljen ajet: Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udjelite dio od onoga što vam je najdraže!, kaže Enes, Ebu Talha je ustao i rekao: „ Allahov Poslaniče, Allah kaže tako i tako, a meni je najdraži imetak Bejruha, činim ga sadakom u ime Allaha, želeći od Njega nagradu za to i da mi to bude zaliha kod Njega. Čini s njim onako kako ti Allah pokaže.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „ Izvrsno, to je koristan i plodonosan imetak, ali ja mislim da je najbolje da ga podijeliš svojim rođacima.“
„Učinit ću to, o Allahov Poslaniče“, reče Ebu Talha. I on je to zaista uradio.
Ovaj slučaj pokazuje nam da je dozvoljeno piti tuđu vodu, jer pravi gospodar vode nije čovjek već Allah, dž.š. Naravno, ovdje se vidi da je Poslanik slobodno ulazio u Ebu Talhin voćnjak što jasno govori da su oni bili bliski. Jer, ako neko nije dovoljno blizak sa nekim čovjekom on neće bez njegovog izuna ulaziti u njegov posjed. S druge strane hadis nam govori o Ebu Talhi, a takvi su bili ashabi općenito, kako dosljedno primjenjuju Allahove odredbe. On samo što je saznao za objavljeni ajet koji govori o djelidbi, odmah je reagovao i podijelio ono što mu je najdraže.
Ali, hadis nam govori također o još jednom vrlo važnom pitanju, koje se odnosi na postupak Alejhisselama. On sugeriše Ebu Talhi da svoj voćnjak podijeli nekim svojim rođacima, jer su bili veoma siromašni i često su tražili pomoć od Poslanika. Ovim činom oni su zbrinuti i obezbijeđeni tako da više nisu imali potrebe da traže pomoć od drugih.
Izvor: ”Povodi nastanka vjerovjesnikovih hadisa”
Autor: Mirsad Mahmutović
Za Akos.ba priredila: Elmedina Redžović
