Koji je narod Božiji i odabraniji od drugog?
Ovo je fraza koja se u posljednjim desetljećima itekako mogla čuti kod nekih naroda. Uvjerenje da je neki narod posebniji, odabraniji, vrijedniji i bolji (kod Boga) od drugih naroda ili nacija, je potpuno neprihvatljivo i po slovu Božije vjere neodrživo.
Arap nema prednost nad nearapom, Amerikanac nad Nijemcem, Srbin nad Albancem, Kinez nad Malajcem, niti Hrvat nad nekim Bošnjakom. Svi ljudi su Božija stvorenja i svi su kod Boga po svom rođenju jednaki. Jedino ih izbor objavljene Božije vjere, koja je jedna i jedina, te broj učinjenih dobrih djela, može učiniti posebnijim i u teološkom smislu vrijednijim od drugih.
Jedino odanost Božijim uputama i veliki broj dobrih djela koje uradimo u društvenoj zajednici u kojoj se krećemo, može biti kod Boga vrijednije u odnosu na nečiji drugi životni angažman i aktivnost. Ni u kom slučaju to nije pripadnost nekoj naciji ili nekom etnosu.
To što je neko po rođenju ili vlastitom izjašnjavanju Turčin, Nijemac, Srbin, Arap, Bošnjak, Španac, Rus, Kinez ili pak nešto drugo, ništa mu to sutra na Sudnjem danu ne može pomoći ukoliko nije bio na vjeri Božijoj i ukoliko nije bio dobročinitelj. Onaj ko nije slijedio Božije poslanike i Božije objave njima date, ni u kom slučaju ne može za sebe reći da je on ili pak neki njegov narod ”nebeski ” ili tobože ”odabrani”.
Porijeklo nikog ne može spasiti na Sudnjem danu ukoliko ne bude vjernik u ono što je Stvoritelj svjetova objavio i ukoliko ne bude dobra djela ljudima na Zemlji činio.
Činiti razne zločine nad drugim ljudima pod plaštom neke vjere, nacije, sekte, mezheba, organizacije ili stranke, potpuno je neprihvatljivo i suludo.
Zločine i nasilje nad nevinima Bog Uzvišeni ne voli i On će kazniti svakog onoga ko je nasilje nad Njegovim stvorenjima činio.
Stoga, sva priča o tome da su neke zemlje, države, nacije i narodi odabraniji od drugih, potpuno je neodrživa i besmislena.
Samo oni ljudi i oni narodi koji budu slijedili Božiju knjigu i činili dobra djela u svojim svakodnevnim aktivnostima, mogu se nadati da će kod Boga na ovom, a posebno na budućem vječnom svijetu biti odabrani, spašeni i sretni. Niko drugi.
Stoga, svi su ljudi jednaki pred Bogom kao zupci kod češlja. Jedino se razlikuju po stepenu i ispravnosti svog vjerovanja i po broju dobrih djela koja su učinili za svoga života.
Za Akos.ba piše: Admir Iković
