U Fokusu

Današnje greške pobožnih u razumijevanje prioriteta

Poremećaj u definiranju prioriteta u današnje vrijeme ne svodi se samo na muslimanske mase ili, pak, ne zalutale od njih, nego je prisutna i kod ljudi odanih vjeri, zbog nedostatka ispravnog razumijevanja propisa, tj. fikha, koji usmjerava, te manjkavosti pravog znanja.

            Jer, znanjem se razlučuju propisi i djela, bolja od gorih, ispravna od pogrešnih, prihvatljiva od neprihvatljivih, propisana od novotarija, i svakom djelu da se “odgovarajuća cijena” i vrijednost u svjetlu zakona (Šerijata).

            Nalazimo da mnogi, kojima je uskraćena svjetlost znanja i uputa fikha, niveliraju granicu između djela, te se ne razlikuju. Donose o njima sud različit od onoga koji je o njima iznio Šerijat.

            Dodaju manje stvari djelima ili oduzimaju, i tako se gubi mjera između onoga koji pretjeruje i onoga koji uskraćuje.

            Vidimo mnogo iskrenih koji su zanemarili bolje djelo, jer su zaokupljeni manje vrijednim djelom.

            Nekada je jedno djelo vrijedno u jednom vremenu, a beznačajno ili manje vrijedno u drugom, nadvladajuće u jednom stanju, nadvladano u drugome, ali oni, zbog malog znanja i fikha, ne prave razlike između  ta dva vremena i ta dva stanja.

            Vidio sam među muslimanima dobrih ljudi koji dobrovoljno grade mesdžid u mjestu prepunom mesdžida.  Građa košta, ponekad, i pola miliona ili milion džunejha ili dolara, pa i više. A ako od tih ljudi zatražiš toliko imetka, ili pola, ili četvrt toga za širenje islama, za borbu protiv nevjerstva i bezboštva, za podršku islamskom radu kako bi se vjera ustabilila ili za bilo koji sličan veliki cilj, naći ćeš ljude, ali ne i imetak. Teško ćeš pronaći uho koje čuje i odaziva se na poziv, jer oni vjeruju u izgradnju zidine, a ne u izgradnju ljudi.

            Svake godine u vrijeme hadža vidim mnoštvo muslimana koji nastoje obaviti neobavezni (nafila) hadž. Mnogi uz to obave i umru tokom ramazana. I na to mnogo utroše, a neki o svom trošku vode i grupu siromašnih koje Allah nije zadužio ni hadžom ni umrom.

            A ako od njih zatražiš iste te godišnje troškove za borbu protiv Jevreja u Palestini ili agresora u Bosni i Hercegovini, za borbu protiv pokrštavanja u Indoneziji i Bangladešu ili bilo kojem mjesu u Aziji i Africi, ili pak, za podizanje islamskog centra, školovanje misionara islama, pisanje knjige ili njeno prevođenje i rasturanje, okretat će glave i vidjet ćeš kako to osporavaju i koliko su oholi.

            A u časnom Kur’anu jasno se ističe da su džihadska djela bolja od hadžinskih, kao što Uzvišeni Allah kaže u suri Et-Tevbe, 19-21: Zar smatrate da onaj koji hodočasnike vodom napaja i koji vodi brigu o Časnom hramu, ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom. A Allah neće ukazati na pravi put onome koji sami sebi nepravdu čine. U većoj su časti kod Allaha oni koji se bore na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje, oni će postići što žele. Gospodar njihov šalje im radosne vijesti da će im milostiv i blagonaklon biti i da će ih u dženetske bašče uvesti, u kojima će neprekidno uživati.

            Ovo se odnosi na neobavezni hadž i dobrovoljnu ‘umru, dok je zalaganje protiv bezboštva, laicizma, raskolašenosti i snaga koje to podržavaju iznutra i izvana, farz ovog vremena i zadatak savremenog trenutka.

            Naš veliki prijatelj i istaknuti islamski pisac Fehmi Huvejdi je, prije dvije godine u predhadžsko vrijeme, u sedmičnom časopisu koji izlazi srijedom, muslimanima otvoreno poručio: “Spašavanje Bosne preče je od farz (obaveznog) hadža.”

            Mnogi koji su čitali taj članak pitali su me koliko je ta izjava ispravna sa fikhskog i šerijatskog stanovišta. Tada sam im rekao: “Riječi autora imaju osnova s jedne strane, jer fikhsko pravilo glasi: obaveze čije se ispunjenje traži momentalno su ispred onih koje se mogu odgoditi. Obaveza hadža se može odgoditi, jer shodno mišljenju neke uleme, spada u obaveze čije obavljanje nije obavezno odmah. Međutim, spašavanje Bosne od uništenja glađu, zimom i bolestima, s jedne strane, i opasnosti genocida koji joj se priprema, s druge strane, jeste trenutna obaveza koja se ne smije odgađati i za čije ispunjenje nema mnogo vremena. To je za čitav islamski ummet obaveza ovog momenta i farz ovog dana.”

            Nema sumnje da je obaveza da svake godine neko obavi hadž, i da je nedopustivo da niko ne obavi, i ovo niko ne osporava. Ako to mogu obaviti stanovnici Dva harema koje hadž ne košta mnogo.

            Tako se ono što je želio kazati prof. Huvejdi može ostvariti i bez ovoga. Jer, mnogo je hadžija koji su obavili hadž ranije i on nije više obaveza. U stvarnosti, procenat onih koji prvi put obavljaju hadž je tek oko 15%! To jeste ako je broj hadžija dva miliona, broj onih koji hadž obavljaju prvi puta ne prelazi 300.000!

            I kamo sreće da oni koji obavljaju nafila hadž, a oni su većina, i oni koji nekoliko puta u godini obave nafila ‘umru, naročito u vrijeme ramazana, ulože ta sredstva na Allahovom putu, za spas njihove braće muslimana i muslimanki koji su izloženi fizičkom i psihičkom uništenju pred tiraninom koji gazi sve što je časno kod njih, i koji ne želi da od njih išta ostane. Napredni svijet vidi i čuje, ali se ne pokreće. Jer, pobjeda u tom svijetu pripada onome ko je jači, a ne onome ko je u pravu.

           

Autor: dr. Jusuf el-Karadavi 

(Iz knjige ‘’Razumijevanje prioriteta’’)

 

Akos.bA

Povezani članci

Back to top button